NASA i znanstvena zajednica već godinama proučavaju tzv. „svjetleće oblake“ visoko iznad zemlje. U zadnje vrijeme razvijaju se nove teorije o podrijetlu tih oblaka.
Naša se atmosfera sastoji od slojeva. Troposfera je sloj koji započinje na površini Zemlje i proteže se uvis do oko 12 kilometara. Tamo se odvija većina naših vremenskih zbivanja. Sljedeći sloj proteže se dodatnih 55 kilometara u visinu i nazivamo ga stratosfera. Nakon nje dolazi mezosfera, zatim termosfera i konačno dolazimo do eksofere koja doseže prostor od oko 700 kilometara iznad površine.
„Svjetleći oblaci“ formiraju se na oko 85 kilometara visine iznad zemlje, u gornjoj mezosferi. Prvi su put primijećeni u 1885. godini, dvije godine nakon masivne erupcije Krakatoa u Indoneziji. Vjerojatno je da smo ih tada primijetili zbog spektakularnih izlazaka i zalazaka sunca. Studija je u posljednjih nekoliko godina pokazala da su oblaci sastavljeni od spojenih kristala prašine i leda.
Pepeo je zapravo čestica koja dolazi iz vulkana, meteora i kometa koji zagađuju gornje slojeve naše zaštitne atmosfere, ali nikada ne pada na samo tlo.
Ovi oblaci koji osvjetljavaju noć pojavljuju se kada se sunce nalazi ispod horizonta kako bi osvijetlili gornje dijelove atmosfere. Zanimljiva je činjenica da novo istraživanje Sveučilišta u Coloradu ukazuje na to da ovi oblaci postaju sve prisutniji u posljednjih nekoliko desetljeća, što vodi k zaključku da postoji veza s klimatskim promjenama zbog povećanih emisija metana, ugljika i vodene pare.
50 godina unazad, ti su oblaci primijećeni iznad 60 stupnjeva zemljopisne širine, dok su posljednjih godina viđeni ispod 45 stupnjeva zemljopisne širine. Potražite ih u sumrak, nedugo nakon zalaska ili prije izlaska sunca (kada je sunce između 6 i 16 stupnjeva ispod horizonta). U sjevernoj hemisferi ih možete vidjeti u razdoblju od svibnja do kolovoza, kada je nebo čisto.
Čini se da što više o njima znamo, to više pitanja imamo.
VIDEO
Foto: theweathernetwork.com